akcija, guerilla gardening

Popravljanje grada

Tekst i fotografije: Biljkoborci

Savjeti: Željka Kolak, Moj Balkon

Biljkoborci ne znaju sjediti i biti mirni. Naprosto, previše je toga na svijetu za popravljati da bismo se predali dosadi u ruke. Jedna srijeda popodne je zazvučala kao sasvim dobar vremenski slot za malo drugačiju vrstu “građanskog neposluha”. Predstavljamo vam naše prvo “gerila vrtlarenje” po Zagrebu – i odmah vas upozoravamo – jako nam se svidjelo, morat ćemo ponoviti cijelu priču vrlo skoro.

Dodaj gradu malo boje!

Nemamo mi ništa protiv sive, da odmah raščistimo. Siva je super boja koja pristaje na sve kompromise i partnere. Super se slaže sa žutom, odlično ide uz plavu, voli narančasto, paše na zeleno…. Stvarno joj nemamo što zamjeriti.

Osim jedne sitnice. Voli dominirati gradom. A svak zna da je grad ljepši u bojama.

Obzirom na to da je sav krvotok grada (čitaj: ceste i ulice) u njenim tonovima, potrpali smo u torbe i džepove malo živog cvijeća i listića, bocu vode, par vrećica zemlje, vrećicu za smeće, malo vrtnog alata i odlučili spariti tu sivu sa življim bojama.

“Ajmo malo saditi po ulici”

Svo vrijeme dok smo se dogovarali za ovu akciju, u glavama smo imali dosta jasnu vizualizaciju cijelog procesa. Zamišljali smo rupe među betonskim pločama uz cestu, zidiće uz put kojima fali blok ili dva – sve same mogućnosti, nanizane kao koraci jedna iza druge.

Vjerovali smo da će “krpanje grada” biti totalno lak zadatak – ono, šetaš i biraš savršene rupice za novi život malih biljčica.

Kao što to obično biva kad praksa sretne teoriju u stvarnom životu, ispostavilo se da te, po našem sudu savršene rupice i ne žive baš na svakom koraku. Preplitke, s premalo zemlje, previše uz cestu, preneprimjetne, previše nasred puta… Još smo ispali i izbirljivi!

To research or not to research

Odmah da vam priznamo – nismo napravili nikakvu pripremu prije akcije. Nismo čak ni izabrali mikrolokaciju. Nismo znali gdje idemo. Ni odakle ćemo krenuti. Loše smo izabrali tajming i ostali zatočeni s autom usred prometne gužve (“Nađemo se u 15.00 na Zavrtnici. Super ideja!”). O biljkama koje smo ponijeli sa sobom smo znali samo jedno – bile su na gadnim popustima u dućanima i tako su tužno izgledale ostavljene na policama s kojih je vrištalo “AKCIJA!”. Izgledale su kao da će nakon te “akcije” završiti na nekoj biljnoj giljotini ili na smeću skupa s polupanim jajima s police do. Teta na odjelu nam je rekla da sve mogu prezimiti vani – to nam je bilo najvažnije.

Zovi Ž za pomoć!

Kako to obično biva u svijetu biljkoboraca potpisnika ovih redova – prvo smo izvršili svoj naum, a onda nam je palo na pamet da se malo temeljitije raspitamo o mogućoj budućnosti ovako posađenih biljčica. Kad kažemo “temeljitije raspitamo”, to u praksi znači da nazovemo našu biljnu konzultatnicu, krajobraznu arhitekticu Željku Kolak iz tvrtke Moj Balkon (iako nas ona moli da je prestanemo tlačiti s raznim korovima i napominje da je ukrasno i sobno bilje njena specijalnost. Ali mi ne marimo :)) i izmaltretiramo je pitanjima do samih granica pristojnosti. Stoga, draga Željka, molimo te da nam “recenziraš” akciju i objasniš nam gdje smo ispali naivčine a gdje heroji ulice. Koja od ovih biljaka (i kako se uopće neke od njih zovu) i lokacija ima šanse i potencijala da preživi u surovim gradskim uvjetima.

1. Ljubičica uz napuštenu kuću

B: U kut između oluka i zida već je bila pozamašna hrpica zemlje. Mi smo malo razmaknuli lišće, dodali još vrećicu zemlje i fino sve ogradili komadićima cigle u “vrt”. I naravno, zalili. Čini nam se da je u pitanju nekakva nesretna ljubičica kojoj je se u transportu malo… izvrnuo… khm… vrat. Kolike joj daješ šanse? 🙂

Ž: Sudeći po fotki – to je ljubičica, da. Ali viola tricolor – što bi se po naški reklo maćuhica. Razlika je u tome što je maćuhica dvogodišnja biljka, a ljubičica trajnica.

Čini mi se da će njoj tu biti sasvim ok. Izgledat će malo jadno nakon zime (to je normalno, pa kako bi vi izgledali nakon par mjeseci sna) ali će se brzo oporaviti i zabljesnuti u proljeće. No neće zauvijek živjeti (bar ne u punom sjaju) jer su maćuhice dvogodišnje biljke čiji proces traje jednu godinu – ali dvije sezone – jesen i proljeće (od tud ime dvogodišnja… Iz perspektive ljudskih godina i ne djeluje logično, zar ne?) ali ima s biljnim – ali o tome u nekom idućem obraćanju 😉

2. Nešto što liči na tratinčicu, samo visoko 🙂

B: Pronađena iščupana kraj automobila kraj kojeg smo parkirali. Imala je na sebi cijeli korijen s grumenom zemlje na sebi. Što je to, izgleda ko tratinčica žirafa? Posadili smo ju uz odvod, dodali vrećicu supstrata i fiksirali kamenčićima. Hoće se primit to?

Ž: Uh, to ste našli neki korov, samoniklo bilje, ne znam vam reći točno ime, ali ovako preko fotke mi se čini da bi to mogla biti kanadska hudoljetnica (Erigeron canadensis), ali stvarno me nemojte hvatati za riječ ovdje. Koliko znam, odgovara opisu koji kaže da je ova biljka jako razgranata pri vrhu i ima dvospolne cjetove od kojih jedni izgledaju baš ovako, slično tratinčici. Što se korova općenito tiče, najizgledniji su “preživioci” ove cijele akcije. Vidjet ćemo doduše kako će reagirati na presađivanje. Svakako ću pratiti razvoj situacije 🙂

3. Ovu čak i znamo, ali se ne možemo sjetiti kako se zove. Svi smo ju jednom imali na balkonu 🙂

B: Priča ide ovako: našli smo rupu u fasadi jedne poslovne zgrade, netko ju je zveknuo autom, čini se. Uglavnom, nastala je super mega idealna rupa koju smo napunili zemljom, učvrstili kamenjem, posadili ovo šareno čudo i zalili. Ak je neki pas ne popiški, jel može to preživjet koji tjedan, možda i više?

Ž: Ovo je Calluna vulgaris, iliti vrijesak. Ona je tzv. zimska biljka jer cvate od jeseni do proljeća. Ima velike šanse opstati osim ako:

– joj je taj supstrat prelužnati (voli kiselije tlo)

– ostane suha dan ili dva. Krenut će lagano propadati ako nema dovoljno vlage u supstratu.

Kad smo već tu – savjet za iduću sadnju – primijetili ste da raste u nečem poput koprene, a ne u rastresitom supstratu. Prilikom presadnje potrebno joj je pogrebati, razrahliti, doslovce sastrugati taj vanjski ‘omot’ kako bi potakli korijen da se razvija i biljka ukorijeni. Ovako, ako ne propadne iz gore navedenih razloga (uključujući pišalinu peseka), u proljeće ju možeš izvaditi i kao da je cijelo vrijeme rasla u tegli – neće se povezati s ostatkom supstrata. (jessss, to smo i učinili, ostrugali smo mu okove i pustili slobodu u korijenje! Bravo mi!)

4. Rupa od prometnog znaka kao novi dom

B: Uz prethodnu rupu u fasadi, ovo je najidealnije mjesto nepredviđeno za biljke na kojeg smo mogli naići. Rupa u betonu gdje je nekoć živio neki znak nas je ful iznenadila dubinom (dok smo vadili smeće iz nje, izvadili smo i cijelu netaknutu (doduše praznu) bočicu votke (hik!) koja je stala unutra. Tamo smo posadili ovaj lijepi (rozi) cvjetić i zalili. Mama štrumpf, oće to preživjeti?

Ž: Hoće ako netko ne stane na nju 🙂 To je karanfil, klinčić, Dianthus sp., trajnica. Ona će i prezimiti i sve će biti ok ako ju netko ne odluči otuđiti ili ne stane na nju. Što se tiče procedure – sve ste dobro učinili 🙂 Voli doduše dosta sunca pa se nadam da nije u škuribandi. Klinčići su super biljke za kamenjare – pa eto joj kamena! 😉

5. Zaboravljena žardinijera uz cestu

B: Nije moglo bolje od ovoga. Opet, počistili smo smeće iz ove tužne žardinijere, makli neku uvenulu biljku i piknuli ovo “sprovodsko” cvjeće. Koliko je to otporno na zimu i da li je moguće da “zaspi” na hladnoći a na proljeće podari nove izdanke?

Ž: Krizantema, Multiflora… Svakako ju nazivaju. Plemenita je vaša želja, namjera još plemenitija, a teta u dućanu pravi prodavač – ili ne zna pa se pravi da zna ili laže da proda! 🙂 One nažalost ne mogu prezimiti na temperaturama ispod 0 stupnjeva. Imaju šuplju stabljiku u kojoj se zadržava voda i kad zahladi ona se u njoj smrzne i trenutno propada, doslovce u par dana. Osim toga… One su uzgajane da budu naaaajljepše 1.11., pa kao takve (više lijepe nego “funkcionalne”) sve i da ne bude minusa… Nemaju baš šanse. Ali će do tada biti prekrasna i lijepo krasiti praznu žardinjeru! 😀 Bravo!

6. Trnovito vertikalno eksperimentiranje

B: Ok, da, znamo da je ovo “very long shot”. Ali naprosto nismo odoljeli. Moraš malo eksperimentirati, jel tako? Čak i kad ti mozak kaže “dobro što to pobogu radiš”? Kakvo je ovo pikavo malo čudo i zašto ga guraš okomito? Jel to neki rođak božikovine? Dobro nas je izbockalo (ruku na srce i mi bismo pikali da nas netko pokuša preseliti vertikalno u fasadu uz neki žlijeb…), ali uspjeli smo ga posaditi uz obilan dodatak supstrata. Što kažeš, prognoze za opstanak su minimalne, ha 🙂

Ž: Uf, ovo je neka sorta božikovine, Ilex sp. Ovi mali primjerci su popularni u živim aranžmanima zbog boje. zeznuto ih je uzgojiti i uvijek su skuplje od ostalih zimzelena, ali jednom kada se ukorijene jako su otporne i zahvalne biljke, da ne pričam o estetskom doprinosu. Što je list šareniji imaju potrebu za više sunca. Eto, još jedan zanimljiv eksperiment za promatranje, hoće li uspjeti u vertikalnom uzgoju? Možda će joj ipak najveći neprijatelji na kraju biti nečije gramzive ručice! 🙂

Ideje i savjeti za idući put

B: I jedno općenito pitanje – ajd’ daj nam savjet za idući gerilski pohod. Što je najzahvalnije za ovakvu akciju? Što da pikamo u fasade a što u ceste?

Ž: Pa definitivno bih vam preporučila da se držite biljaka koje općenito rastu u plitkom tlu, biljaka za kamenjare, one su idealne za ovakve pukotine, rupice i slično.

Razni korovi – šanse su uvijek na njihovoj strani.

Ukrasne trave – naročito vrste koje dobro podnose sušu, stipe, penisetumi razni.. Svakako razmislite o običnom bršljanu, Hedera helix, divljoj lozici, Parthenocissus tricupsidata (svi ju znamo, raste po arkadama na Mirogoju), sve uvjetno rečeno, “invazivno”.

Ne smijemo zaboraviti mentu! Iako ona po zimi nestane, čim se probudi u proljeće… booom! S mentom oprezno, podzemno se širi i teško ju je iskorijeniti jednom kad zavlada područjem.

Dalje – vinka ili zimzelen, o da, Vinca minor i V. major. Također, jagodice! Za “škuribandu” koja ima mrvu sunca, idealno ujutro – šumska jagoda, s njom nemate greške, ta raste kao luda.

Moj Balkon / Duda, Žejka i Ana

foto: Fidelis Studio

Afterlife

Tri dana nakon sadnje ponovili smo šetnju po lokacijama. Iako stopa preživljavanja nije 100%, ne možemo reći da nismo zadovoljni rezultatima – naime pet od šest “intervencija” je preživjelo prva 72 sata. Malo smo ih zalili i promatrali reakcije prolaznika koji su ih primijetili. Reći ćemo vam samo ovo: gledati nepoznate ljude kako se osmjehuju (i pritom znati zašto :)) puni srce kao bateriju. Prošla srijeda popodne i 50 kuna biljaka najbolji su ulog na koji smo se ikada odlučili. Vratilo se stostruko.

Sviđa ti se? Podijeli!

Komentiraj

BILJKOBORCI 2018.
BOK AT BILJKOBORCI TOCKA COM